|
Rezime košarkaške sezone
Druga je polovina marta, a košarkaška sezona u Bosni i Hercegovini je, kako za koga, već završena. Borac Nektar je jedna od ekipa koje su svoje nastupe završili. Istina, Banjalučani su takmičenje okončali znatno ranije nego što je to bio slučaj u protekle dvije sezone, ali mora se reći da se više od 9. mjesta i obezbijeđenog opstanka nije ni moglo očekivati, pored svih problema koji su pratili ovaj sportski kolektiv u ovoj sezoni. Već od ljetne pauze vidjelo se da će ova sezona ponovo biti još jedna u nizu očajnih, bar što se tiče uprave Borac Nektara. U junu i julu uvjeravani smo da će pripreme početi 3. avgusta i da će Borac polako, ali sigurno, početi da sklapa tim za sezonu koja slijedi.
Međutim, kada je stigao famozni 3. avgust, iz kluba rekoše da će početak priprema kasniti zbog, najblaže rečeno, loše finansijske situacije. Nekoliko igrača iz protekle sezone je već krenulo u potragu za boljom sredinom, a tome treba dodati i tužbe koje su zbog neisplaćenih dugovanja uputili Nikola Đurasović, Bojan Milinović i još neki bivši košarkaši Borac Nektara. Tada se činilo da "pivari" uopšte neće ni nastupiti u elitnom košarkaškom takmičenju u BiH, ali kada je objavljeno da će Borislav Džaković trenirati košarkaše Borca još jednu sezonu, početak priprema je obajvljen, a sa njim u redove Banjalučana pristiglo je i nekoliko igrača. Prvi je u grad na Vrbasu stigao iskusni bek Ninoslav Milošević, potom plejmejker Jovan Zdravković, zatim Vladimir Vlašković i na kraju mladi Milan Vulić i Nikola Gajić. Uz nekoliko igrača iz sezone 2008-09 i par pripremnih mečeva, Borac je na brzinu stvorio tim za ligu koja je ubrzo i počela.
U prvih nekoliko mečeva, tačnije u prvih šest kola, Banjalučani su prikazali solidne partije, s obzirom na način na koji su odrađene pripreme. Na domaćem terenu je prvo savladana Sutjeska rezultatom 81:75, da bi u tijesnoj završnici izabranici Borislava džakovića poklekli u Zenici (70:68). U naredna dva meča na svom terenu Borac je upisao dvije pobjede (Mladost i Grude). U petom kolu "pivari" su bili na pragu osvajanja bodova u čapljini, ali su na kraju morali da čestitaju iskusnijem rivalu (76:73), a u šestom kolu u "Boriku" je savladana Slavija iz Istočnog Sarajeva (71:67).
U naredna tri kola Banjalučani bilježe tri poraza. Prvo je Igokea slavila više nego ubjedljivu pobjedu (88:51), da bi bodove iz Banjaluke odnio Leotar (70:74), a serija poraza zaključena je debaklom u Mostaru (74:54). U posljednja dva kola prvog dijela Lige 12 Borac Nektar je imao polovičan učinak. Prvo je savladan Hercegovac i to rezultatom 92:81, a zatim je uslijedilo gostovanje u Tuzli gdje su košarkaši našeg tima doživjeli još jedan ubjedljiv poraz (74:58). Treba napomenuti da su za tim Borca u meču protiv Bilećana debitovali i centar Marko Jagodić-Kuridža, koji je u redovima banjalučkog košarkaškog premijerligaša ostao sve do kraja Lige 12, kao i plejmejker Dušan Domović-Bulut, koji je dres Borac Nektara nosio samo mjesec dana. U prvoj polovini sezone naš tim je ostvario i plasman među 8 najboljih ekipa u Kupu BiH, pošto su prethodno u osmini finala savladali Limometal Cazin (69:74).
2010. godina počela je dvostrukim trijumfom. Prvo je ostvrena pobjeda na gostovanju u Foči ekipi Sutjeske (59:64), da bi u Banjaluci Čelik bio poražen sa četiri poena razlike (98:94). Nakon ta dva meča, Borac je odmjerio snage sa ekipom Mladosti iz iz Mrkonjić Grada, gdje biva ubjedljivo poražen (77:58). Par dana kasnije, uslijedila je utakmica četvrtfinala Kupa BiH u "Boriku" protiv Igokee, koja nije dozvolila nikakvo iznenađenje u toj fazi takmičenja. Izabranici iskusnog trenera Borislava Džakovića okrenuli su se prvenstvu i ponovo upisali dvije pobjede zaredom (Grude i Čapljina Lasta).
Međutim, nakon toga desilo se nešto što niko od ljubitelja košarke u Banjaluci nije očekivao. Naime, iz Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine stigao je dopis da uprava Borac Nektara nije uplatila kotizaciju za takmičenje i da klubu, ukoliko određeni novčani iznos ne bude uplaćen na račun Saveza, prije izbacivanje iz takmičenja. Samim tim, i naredni prvenstveni meč protiv Slavije bio je pod znakom pitanja. Igrači i trener Džaković nisu posustajali, "pivari" su nastavili da treniraju, a problem je kroz par dana riješen. U tom trenutku Borac Nektar je držao peto mjesto na tabeli šest kola prije kraja sa skorom od 9 pobjeda i 7 poraza.
Međutim, tada je na red došlo preostalih šest mečeva u kojima je upisano šest poraza. Igokea je slavila u "Boriku" nakon produžetka (76:84), odgođeni meč protiv Slavije pripao je domaćoj ekipi (66:60), da bi potom i u Trebinju bio zabilježen neuspjeh (79:66). 20. kolo donijelo je trijumf Zrinjskog u Banjaluci (85:96), a naredno pobjedu Hercegovca (86:89). Sezona je zaključena još jednim porazom na domaćem parketu i protiv tuzlanske Slobode (73:84). Sve u svemu, Borčevi košarkaši nastup u Ligi 12 Bosne i Hercegovine završavaju na devetoj poziciji sa skorom od 9 pobjeda i 13 poraza, odnosno sa samo jednim trijumfom više od ekipa koje ispadaju u niži rang takmičenja.
Ipak, pored svega, ne možemo, a da ne čestitamo šefu struke Borislavu Džakoviću i košarkašima na onome što su prikazali. Doduše, mnogi će reći da za time nema potrebe, ali ako uzmemo u obzir loše poteze uprave tokom cijele sezone, kao i nestručnost iste, odnosno samo jednog čovjeka, koji tokom cijele sezone sebi nije dao za shodno da se oglasi u medijima, iskusni stručnjak je sa ovim igračima ostvario manje-više očekivan rezultat.
Nakon posljednjeg meča protiv Slobode, trener Džaković je istakao da "Banjaluka nažalost postaje košarkaška provincija". Gospodinu Džakoviću, koji se prihvatio nezahvalnog posla, skidamo kapu za iskrenost, međutim, ništa novo nije rekao. Kad se pogleda stanje na tabeli, Džakovićeve riječi čak i košarkaškom laiku postaju jasne. Ako nekome ni to nije dovoljno da shvati i razumije trenutno stanje, onda mu je, sasvim sigurno, dovoljno da baci pogled na tribine "Borika" kada Borac Nektar igra domaću utakmicu...
Jedina pozitivna stvar u cijeloj ovoj priči je da direktoru Slobodanu Simoviću pred početak ističe direktorski mandat. Obećavao je mnogo, na početku pričao puno, a nije uradio ništa. Kada je došao u Borac Nektar, u septembru 2006. godine, kada su se igrači pripremali za takmičenje u Prvoj ligi Republike Srpske, obećavao je kule i gradove. Kada su Banjalučani pod vođstvom Drage Karalića osvojili šampionsku titulu i vratili se u Ligu BiH, Simović je obećavao plej-of, borbu za titulu, pa čak i plasman u Jadransku ligu, a da ne govorimo o onoj rečenici da će "Borac Nektar biti redovan učesnik evropskih takmičenja". Sada se pitamo: da li su Grude, Hercegovac ili Mladost ekipe koje nastupaju u evro-kupovima ili smo mi nešto pomiješali?
Vjerujemo da će se Simović naći na udaru javnosti, odnosno simpatizera i prijatelja kluba, bivših košarkaša i mnogih drugih, koji ovom klubu žele dobro. Vjerujemo i da će isti taj Simović konačno napustiti Borac i Banjaluku i da će na njegovo mjesto doći neko ko će znati ispuniti ono što je obećao. Prije svega, šansu treba pružiti nekadašnjim košarkašima i legendama Borca, kao što su Zoran Kukić i Saša Vujasinović. Ko će bolje rukovoditi klubom od igrača koji su se kleli u klub i dres koji nose? Istina, teško je vjerovati da velikani kluba žele da rukovode klubom u ovom trenutku, ali ono što sigurno znamo je da ne postoji ljubitelj košarke u Banjaluci koji za predsjednika ili direktora ne bi željeli Zorana, kojem je svojevremeno 6000 navijača skandiralo ime i prezime u evropskim mečevima, ili Sašu, koji je svojim majstorskim poenima i asistencijama mnogo puta oduševljavao banjalučku publiku... Doduše, Slobodan Simović je doveo jednu od legendi kluba i to na mjesto direktora kluba. Riječ je o Saši Vuleti, ali to je više bio Simovićev perfidan pokušaj da svoju nesposobnost prebaci na drugog, nego stvarni pokušaj da se Borčevi velikani uključe u klub...
Vremena do naredne sezone ima dovoljno, čak sedam mjeseci. Dovoljno, nadamo se, za korjenite promjene u Borcu. Zbog imena, zbog grada, zbog simpatizera koji su prestali da dolaze na Borčeve mečeve pošto im sadašnja garnitura ljudi u upravi uništila volju za košarkom, ali i onih 50 ljudi koji i dalje dolaze na Borčeve mečeve u nadi da će doći bolje vrijeme i da će Borac ponovo biti onaj stari, a dvorana "Borik" ponovo ispunjena do posljednjeg mjesta...
|